Božidar Petani - Zadarski sportaš godine

Zadarski ronilac na dah Božidar Petani ovogodišnji je dobitnik nagrade za sportaša godine u izboru Zadarskog lista. Razloga za to je, dakako više. Jedan od glavnih je ovoljetno osvajanje zlatne medalje na ekipnom svjetskom prvenstvu u ronjenju na dah po AIDA federaciji, najprestižnijem ronilačkom natjecanju u svijetu. Tu je i titula prvaka u Hrvatskoj u statici, a nisu izostale medalje niti na Kupu Hrvatske u Splitu. Rezultati su to koji se ne bi postidjeli ni najveći, pa stoga više ne čudi da je u Zadru, gradu gdje caruju košarka i nogomet, svoje mjesto pod nebom ugledao i jedan sport koji temelje ovdje tek postavlja. Bila je to prigoda i za razgovor s ovim svestranim sportašem koji se tijekom života, osim ronjenja na dah bavio i brojnim drugim sportovima. Za ilustraciju, dovoljno je pripomenuti kako doma uz "standardne" sportske rekvizite poput skija i klizaljki ima i - luk i strijelu. Boks i karate mu nikako nisu strani, pa se tako pitanje "Otkud ronjenje na dah?" nameće kao kao sasvim opravdano za početak.

Zašto ronjenje na dah?

- Ronjenje na dah se uplelo polako u moj život koz ovih zadnjih 8,9 godina. I prije tečaja sam krenuo polako sam... Svoj prvi zaron napravio sam kad sam imao 21 godinu, to je bilo na Božavi gdje sam zaranjao na 15 metara. Onda je polako došao tečaj i onda jednostavno samo rad, rad i rad... Vidio sam da to mogu i to nije bio sport u kojem nekog moram tući ili netko mene mora tući (smijeh), a da je dovoljno napeto. Tu je i taj jedan kontrast jer moraš biti skroz miran da bi napravio što bolji rezultat, a s druge strane je veliko uzbuđenje. Ne znam, možda je u tome stvar. S druge strane, to je atraktivan sport kojim se ne bave mase osim ljudi koji na kupanju vole zaroniti ili sportskih ribolovaca. I jednima i drugima savjetujem veliki oprez i da teže zarone ne rade nikako sami.

Svestrani sportaš

Tijekom života bavili ste se i s drugim sportovima?

- Da dosta aktivno sam se bavio sa boksom, ali ne natjecateljski. Odlazio sam na treninge četiri puta tjedno četiri godine. Judo sam trenirao godinu dana. Upisao se sin, pa sam se upisao i ja. Rekreativno sam s prijateljima znao iznajmiti dvoranu za hrvanje, trčao sam škraping, trenirao karate, igrao nogomet i rukomet (za školu)... Skijam i kližem rekreativno, igram stolni tenis, a doma imam čak i luk i strijelu (smijeh).

Za ronjenje na dah je potrebna izuzetna koncentracija. Kako se pripremaš za zarone?

- Što se tiče samog opuštanja prvo se pomolim mome Isusu za mir, nakon čega ide čisto mirovanje. Opuštam dijelove tijela, dok ležim na površini mora opuštam one dijelove koji su mi zategnuti i na koje trošim nepotrebno energiju. To traje jako kratko,minutu do dvije,a i u samom moru se osjećam ugodno kada plutam. Nakon toga idu tehnike disanja i to je to.

Što je potrebno za ronjenje na dah?

- Za ovaj sport je potrebno biti samo zdrav. A za rezultate - jaka volja. Jer, treba se puno trpjeti da bi se postigli veliki rezultati, i na državnom i na svjetskom nivou. Potrebno je jako puno vremena, treninzi su svaki dan, pa i po dva puta dnevno.

Kako je bilo suočiti se s najboljima i pobjediti?

- Nisam bio sam, pobjedili smo svi zajedno i ja i Čolak i Zanki. Bilo je lijepo vidjeti svu elitu tog sporta na jednom mjestu, ljude koje koji rade svjetske rekorde - jednu Nataliu Molchanovu koja ima oko 50 godina i još radi svjetske rekorde. Bilo je zanimljivo promatrati tko s kakvom tehnikom roni, tko se kako priprema... Iako se za to i nije imalo previše vremena jer si morao biti fokusiran na svoje pripreme. A što se tiče osjećaja... Pa na zadnjoj disciplini kada se već znalo tko su favoriti je već bilo pravih emocija. Čolak, koji je inače smiren tip pred svom tom javnosti nakon mog izlaska je dotrčao u zagrljaj. Svi smo se veselili, Francuzi baš i nisu bili oduševljeni što smo im odnijeli titulu u njihovoj zemlji, iako su i oni napravili inzvaredan drugi rezultat, ali to je tako.

Mali sport

Što vam znači ovo priznanje?

- Svako priznanje je čovjeku lijepo primiti. Jako mi je drago što je ronjenje na dah ove godine uzelo prevagu. Jer, riječ je o "malom" sportu koji u Zadru nije zastupljen. Ronjenje na dah nije kao nogomet koji je toliko zastupljen u medijima, no ovih nekoliko godina, a posebno proteklu 2012. godinu smo se pokazali kako državnim tako i svjetskim rezultatom, što su ljudi i svojim glasanjem prepoznali i nagradili. Ovim se putem zahvaljujem svima koji su glasali za mene.

Planovi i pripreme za ovu godinu?

- Prošla godina je bila dosta naporna, bilo je puno natjecanja, vrhunskih uspjeha, ali i neuspjeha. Spremao sam se tako za svjetski rekord u disciplini jump blue, ali u tome nisam uspio. U ovom periodu orijentiran sam na bazni dio. Podizat ću kondiciju te se baviti baznim pripremama u obliku trčanja, plivanja, bicikliranja, te teretane, a mali naglasak ce biti na apnei.

Irena Jurjević/Zadarski List