Posted 27-11-09 at 10:20 by Vedrana Vidović
Razgovarala: V.V.
Tko je Karla Farbio Čubrić......
Karla Fabrio Čubrić rođena je 04. studenog 1975. u Zagrebu. 1994. završava XVIII. jezičnu gimnaziju i iste godine upisuje studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. 2000. godine stječe zvanje profesora biologije, a 2009. postaje magistra znanosti na znanstvenom polju ekologije. Zaposlena je na radnom mjestu voditeljice Odsjeka za zaštićena područja u Državnom zavodu za zaštitu prirode.
2000. započinje svoj ronilački staž, najprije roneći isključivo s bocama. 2004. godine prvi puta se natječe u ronjenju na dah, te na Svjetskom prvenstvu prvi puta obara državni rekord u disciplini Jump Blue. 2005. godine prvi puta osvaja titulu državne prvakinje u disciplini Jump Blue, 2006. godine postaje dvostruka državna prvakinja u disciplinama Jump Blue i dinamika, a 2007. i 2008. u tim disciplinama obara svjetske rekorde. Rezultat od 196,30m u dinamici i danas je aktualni CMAS svjetski rekord. Rezultat od 140,00m u disciplini Jump Blue aktualni je državni rekord.
Također, aktualna je vlasnica državnih rekorda u trima dubinskim disciplinama: Constant Weight (ronjenje u dubinu s perajom) - 61m, Constant No Fins (ronjenje u dubinu bez peraja) - 47m i Free Immersion (ronjenje u dubinu bez peraja povlačeći se rukama po konopu) – 57m, kao i državnog rekorda u disciplini statika (zadržavanje daha u mirovanju) – 5 minuta i 42 sekunde.
Najveći uspjesi na svjetskim prvenstvima su joj: srebro i bronca na CMAS Svjetskom prvenstvu na Tenerifima 2006., dvije bronce na AIDA Svjetskom prvenstvu u Mariboru 2007. i zlato na CMAS Svjetskom prvenstvu u Bariju 2007. godine.
U svom natjecateljskom stažu obarala je rekorde u svim natjecateljskim disciplinama: 30 puta obarala je državne rekorde, od čega ujedno četiri puta i svjetske rekorde.
Što te je privuklo dubini?
Još od malena pamtim da sam na moru uvijek više bila pod vodom nego iznad nje, to mama i danas zna prepričavati.. Inače sam znatiželjna po prirodi, a kao biologa zanima me živi svijet ispod morske površine.. Što se natjecateljskog ronjenja u dubinu tiče, tu se pak više radi o istraživanju vlastitih mogućnosti..
Uzori u ronjenju na dah?
Možda neobično, ali nemam posebno neki uzor u ronjenju na dah, ali svakako se divim rezultatima velikih apneaša poput Natalie Molchanove, Herberta Nietscha i drugih.
Tko se po tebi sve može baviti ronjenjem?
Ronjenjem se može baviti svatko tko u tome gušta, uživa, opušta se, tko živi ronjenje! Naravno pod pretpostavkom da je zdravstveno sposoban za ronjenje, tj. da nema nikakve kontraindikacije za ronjenje.
Imaš li neko iskustvo koje bi volila podijelit sa svima?
Mislim da nikada neću zaboraviti ronjenje s kitopsinom na Tajlandu. Spremali smo se na uron s bocama kada nam je javljeno da je kod jednog otočića viđena golema kitopsina. Istog smo trena promjenili prvotni plan i zaputili se tamo. Iz čitave grupe, moj buddy i ja prvi smo je spazili i obavijestili ostatak grupe. Sjećam se da sam u prvi mah osjetila ujedno i strah i strahopoštovanje prema ogromnoj beštiji, a oči su mi se napunile suzama. Nije ti baš ni svejedeno kad se okrene i lagano krene prema tebi. A bilo je i obratno – ona krene i mi za njom! I baš u takvom jednom trenutku, odjednom sam bila brža od ostalih ronioca i našla se iznad nje pa smo idućih nekoliko trenutaka zajedno perajale sve dok joj nisam dosadila i kad je nestala…
Do kada ćeš ronit?
Ronit ću dok sam živa, to je sigurno!
Puno si na moru, je si li ikad napravila neku glupost?
Što se tiče ronjenja na dah ne. Ali, s bocama sam kao potpuno friški ronilac početnik odmah po završetku tečaja na Hvaru otišla na jako dubok zaron (izvan granice rekreacijskog ronjenja). I sve je bilo ok dok moj buddy na maksimalnoj dubini nije spazio da mi je ostalo jako malo-premalo zraka za taj zaron. I odmah smo, ali naravno polako krenuli u izron. Već na 40m dubine nisam uopće više imala zraka, a da bi glupost bila još veća, niti jedan od njih dvojice s kojima sam ronila nije imao pomoćni regulator. Tako da smo moj buddy i ja izlazili na bratsko disanje ostatak izrona, napravili smo sve dekompresijske zastanke putem i nije bilo nikakve panike. Sve je prošlo u redu, mene je još neko vrijeme držala euforija dubokog ronjenja s bocama, ali nisam ponovila ništa slično. Pa sam uskoro dubine počela istraživati na dah..
Ima jako puno ljubitelja ronjenja, imaš li im što poručiti?
Guštajte i živite ronjenje, i osim što ronite srcem, ronite i glavom!
Neispunjena želja u ronjenju na dah?
Voljela bih još koji put otići na dubinska natjecanja u Crvenom moru poput Triple Depth, ili na svjetsko prvenstvo u dubinskim disciplinama na nekom egzotičnom mjestu poput ovog na Bahamima koje će započeti kroz koji dan.
Osobni moto?
Ne mogu reći da imam neki svoj životni moto, ali u ovaj vjerujem: „Trud se uvijek isplati!“
Planovi za budućnost?
Teško mi je govoriti o konkretnim sportskim planovima trenutno jer ću za koji tjedan postati mama. Nadam se da ću se uspjeti organizirati oko treninga i voljela bih se nastaviti natjecati, ali mislim da će to barem u početku biti više usputno i bez opterećenja. Tu je također i Slaven kojemu nikad nije išlo bolje u natjecateljskom podvodnom ribolovu i u našoj maloj zajednici iduća bi sezona trebala biti njegova!
Tko je Karla Farbio Čubrić......
Karla Fabrio Čubrić rođena je 04. studenog 1975. u Zagrebu. 1994. završava XVIII. jezičnu gimnaziju i iste godine upisuje studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. 2000. godine stječe zvanje profesora biologije, a 2009. postaje magistra znanosti na znanstvenom polju ekologije. Zaposlena je na radnom mjestu voditeljice Odsjeka za zaštićena područja u Državnom zavodu za zaštitu prirode.
2000. započinje svoj ronilački staž, najprije roneći isključivo s bocama. 2004. godine prvi puta se natječe u ronjenju na dah, te na Svjetskom prvenstvu prvi puta obara državni rekord u disciplini Jump Blue. 2005. godine prvi puta osvaja titulu državne prvakinje u disciplini Jump Blue, 2006. godine postaje dvostruka državna prvakinja u disciplinama Jump Blue i dinamika, a 2007. i 2008. u tim disciplinama obara svjetske rekorde. Rezultat od 196,30m u dinamici i danas je aktualni CMAS svjetski rekord. Rezultat od 140,00m u disciplini Jump Blue aktualni je državni rekord.
Također, aktualna je vlasnica državnih rekorda u trima dubinskim disciplinama: Constant Weight (ronjenje u dubinu s perajom) - 61m, Constant No Fins (ronjenje u dubinu bez peraja) - 47m i Free Immersion (ronjenje u dubinu bez peraja povlačeći se rukama po konopu) – 57m, kao i državnog rekorda u disciplini statika (zadržavanje daha u mirovanju) – 5 minuta i 42 sekunde.
Najveći uspjesi na svjetskim prvenstvima su joj: srebro i bronca na CMAS Svjetskom prvenstvu na Tenerifima 2006., dvije bronce na AIDA Svjetskom prvenstvu u Mariboru 2007. i zlato na CMAS Svjetskom prvenstvu u Bariju 2007. godine.
U svom natjecateljskom stažu obarala je rekorde u svim natjecateljskim disciplinama: 30 puta obarala je državne rekorde, od čega ujedno četiri puta i svjetske rekorde.
Što te je privuklo dubini?
Još od malena pamtim da sam na moru uvijek više bila pod vodom nego iznad nje, to mama i danas zna prepričavati.. Inače sam znatiželjna po prirodi, a kao biologa zanima me živi svijet ispod morske površine.. Što se natjecateljskog ronjenja u dubinu tiče, tu se pak više radi o istraživanju vlastitih mogućnosti..
Uzori u ronjenju na dah?
Možda neobično, ali nemam posebno neki uzor u ronjenju na dah, ali svakako se divim rezultatima velikih apneaša poput Natalie Molchanove, Herberta Nietscha i drugih.
Tko se po tebi sve može baviti ronjenjem?
Ronjenjem se može baviti svatko tko u tome gušta, uživa, opušta se, tko živi ronjenje! Naravno pod pretpostavkom da je zdravstveno sposoban za ronjenje, tj. da nema nikakve kontraindikacije za ronjenje.
Imaš li neko iskustvo koje bi volila podijelit sa svima?
Mislim da nikada neću zaboraviti ronjenje s kitopsinom na Tajlandu. Spremali smo se na uron s bocama kada nam je javljeno da je kod jednog otočića viđena golema kitopsina. Istog smo trena promjenili prvotni plan i zaputili se tamo. Iz čitave grupe, moj buddy i ja prvi smo je spazili i obavijestili ostatak grupe. Sjećam se da sam u prvi mah osjetila ujedno i strah i strahopoštovanje prema ogromnoj beštiji, a oči su mi se napunile suzama. Nije ti baš ni svejedeno kad se okrene i lagano krene prema tebi. A bilo je i obratno – ona krene i mi za njom! I baš u takvom jednom trenutku, odjednom sam bila brža od ostalih ronioca i našla se iznad nje pa smo idućih nekoliko trenutaka zajedno perajale sve dok joj nisam dosadila i kad je nestala…
Do kada ćeš ronit?
Ronit ću dok sam živa, to je sigurno!
Puno si na moru, je si li ikad napravila neku glupost?
Što se tiče ronjenja na dah ne. Ali, s bocama sam kao potpuno friški ronilac početnik odmah po završetku tečaja na Hvaru otišla na jako dubok zaron (izvan granice rekreacijskog ronjenja). I sve je bilo ok dok moj buddy na maksimalnoj dubini nije spazio da mi je ostalo jako malo-premalo zraka za taj zaron. I odmah smo, ali naravno polako krenuli u izron. Već na 40m dubine nisam uopće više imala zraka, a da bi glupost bila još veća, niti jedan od njih dvojice s kojima sam ronila nije imao pomoćni regulator. Tako da smo moj buddy i ja izlazili na bratsko disanje ostatak izrona, napravili smo sve dekompresijske zastanke putem i nije bilo nikakve panike. Sve je prošlo u redu, mene je još neko vrijeme držala euforija dubokog ronjenja s bocama, ali nisam ponovila ništa slično. Pa sam uskoro dubine počela istraživati na dah..
Ima jako puno ljubitelja ronjenja, imaš li im što poručiti?
Guštajte i živite ronjenje, i osim što ronite srcem, ronite i glavom!
Neispunjena želja u ronjenju na dah?
Voljela bih još koji put otići na dubinska natjecanja u Crvenom moru poput Triple Depth, ili na svjetsko prvenstvo u dubinskim disciplinama na nekom egzotičnom mjestu poput ovog na Bahamima koje će započeti kroz koji dan.
Osobni moto?
Ne mogu reći da imam neki svoj životni moto, ali u ovaj vjerujem: „Trud se uvijek isplati!“
Planovi za budućnost?
Teško mi je govoriti o konkretnim sportskim planovima trenutno jer ću za koji tjedan postati mama. Nadam se da ću se uspjeti organizirati oko treninga i voljela bih se nastaviti natjecati, ali mislim da će to barem u početku biti više usputno i bez opterećenja. Tu je također i Slaven kojemu nikad nije išlo bolje u natjecateljskom podvodnom ribolovu i u našoj maloj zajednici iduća bi sezona trebala biti njegova!
No comments:
Post a Comment